OSNOVNA PRAVILA PONAŠANJA NA NATJECANJIMA [Kyokushin Karate Klub "Dugo Selo"]
OSNOVNA PRAVILA PONAŠANJA NA NATJECANJIMA
Karate, djeca i roditelji


Nekad je Kyokushin karate mogla trenirati samo osoba starija od 16 godina. Danas se samo u Hrvatskoj na natjecanju okupi do 150 djece, a stotine njih trenira Kyokushin karate. Filozofija Kyokushin karatea i "japanski način" razmišljanja (filozofija življenja na Dalekom Istoku), na djecu je teže primjenjiva, nego na odrasle. Red, rad i stega teški su pojmovi za shvatiti zaigranom djetetu, pogotovo u našem društvu, u kojem rijetki roditelji pridaju više pažnje na disciplinu, pristojnost, poštivanje autoriteta i slične osobine. Iako su roditelji za to svakako odgovorni, no nisu nužno i krivi. Naime, tempo života, posao, " trčanje" za obvezama, potreba za novcem i okolina nimalo im u tome ne pomažu. Djecu odgajaju, u najboljem slučaju, bake i djedovi, a najčešće vrtići, prijatelji, škole i okolina, dobro ili loše društvo. Najmanje utjecaja imaju roditelji, a takozvana nuklearna obitelj bi u teoriji trebala biti prioritet. Pristup drogi, alkoholu, cigaretama i sličnim opasnostima danas je mnogo jednostavniji nego prije dvadesetak godina. Roditeljstvo je najodgovornije zanimanje na svijetu. Stoga, ako dijete radi pogrešku, roditelj je najčešće potpuno odgovoran, ako ne za nastanak, onda za korekciju pogreške. Vratimo se na karate. Glavni problem počinje suradnjom s voditeljima klubova. U velikoj većini slučajeva roditelj dovede dijete na trening, pita za osnovne informacije i u potpunom povjerenju voditelju ostavi dijete. Ono najgore je da nikada (ili jednom godišnje) ne pita kako dijete napreduje. Voditelj nema povratnu informaciju djetetovog napretka ili problema. On u načelu glumi "dadilju" dva sata, kako bi se roditelj odmorio od svoga, kako često kažu, hiperaktivnog djeteta, te na kraju treninga došao po dijete i tako mjesecima. Čast iznimkama, ali to je ponašanje prosječnog roditelja. Naravno, djeca u 100% slučajeva kod kuće ispričaju svaki detalj i svaku riječ s treninga pa roditelj ne smatra potrebnim da istu priču sluša dva puta. Najbolji je kontakt "oči u oči" jer sve ostalo je igranje pokvarenog telefona, a to se ne bi smjelo dopustiti u tako odgovornom zanimanju kao što je odgoj. Napredak djeteta u karateu podrazumijeva: discipliniranost, pristojnost, posvećenost uspjehu u školi (ne nužno vrlo dobar ili odličan), sportski život, te učenje tehnika karatea u cijelosti. Bez takvih i sličnih osobina dijete nije (kompletan) pravi karateka i prije svega športaš. Navedene osobine se razvijaju postupno godinama, radom i uz veliku pomoć roditelja. Bez pomoći i suradnje roditelja voditelj kluba ne može mnogo unaprijediti cjelokupni razvoj djeteta. Obzirom da je i voditelj čovjek s vrlinama i manama, kad objektivno pogriješi, roditelji su tu da kažu svoju sugestiju. Na kraju krajeva, radi se o njihovoj djeci. Bolje da pretjeraju 100 puta, nego da se pogreška učini samo jednom. Navest ćemo sljedeći primjer iz prakse. Trener inzistira na dobrim ocjenama učenika. Nakon nekog vremena dijete iz raznih razloga nije u mogućnosti odraditi što se od njega očekuje. Počinje psihički problem kod djeteta, a roditelj to jedini može vidjeti na vrijeme jer s djetetom provodi najviše vremena. Roditelj traži trenera da ostavi dijete na miru i da ne traži od njega bolji rezultat u školi. Treneru ne preostaje ništa drugo nego da odustane. Oboje su u pravu i oboje su u krivu.

Natjecanja
"Čuj treneru, druga djeca idu, a kad će moj mali na natjecanje?"
"Zašto moj mali nije bio prvi?"
"Zašto on može, a moj mali ne može?"
Najvažnije pravilo:
ne uspoređujte svoje dijete sa drugom djecom, nego gledajte individualni napredak svoga djeteta.
Postoji nekoliko uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bi dijete nastupilo na natjecanju:
Dijete ili odrastao čovjek mora biti psihički spreman za natjecanje.
Mora biti fizički pripremljen.
Mora imati potrebna znanja iz karatea.
Trener mora procijeniti i odobriti da je spreman za natjecanje.
Natjecatelj treba željeti ići na natjecanje.
Mora biti zdrav, psihički i fizički.
Maloljetnik mora imati potporu i odobrenje roditelja.

Djeca se moraju razviti kao mladi športaši i imati potrebna znanja iz karatea da bi mogla sudjelovati na natjecanju. Forsirati dijete prije zadovoljavanja tih uvjeta znači stvarati mu stres, opterećenje, povećavati mogućnost povrede, demoralizirati ga i demotivirati ga. Sve to je upravo ono što treba izbjeći, ako je ikako moguće. Svako dijete ima svoje morfološke, kognitivne i konativne karakteristike. Većina tih karakteristika je prirođena. Stoga, bitan je individualni napredak djeteta i dijete se ne smije uspoređivati s drugom djecom. Možda dijete neće biti svjetski prvak, ali će biti izvrstan trener, sudac u karateu ili jednostavno dobar športaš. Možda će primijeniti karate na svoju buduću profesiju, a možda će mu to i biti profesija. Možda će prestati trenirati u klubu, ali će vježbati za sebe, te živjeti sportskim i zdravim načinom života. Dijete treba usmjeravati i pratiti, a ne ga osuđivati za ono što nije napravilo. Treba pronaći nešto što ono može napraviti. Puno djece je otišlo iz karatea i sad su izvrsni nogometaši, rukometaši, košarkaši i sl. Bitno je da se bavi športom i da je u dvorani, a ne na ulici. Roditelji ne smiju dozvoliti djeci da odmah odustanu od nekog športa. Potaknite ih, pogurnite ih, a nemojte ih "povlačiti" dolje.


Pravila ponašanja na natjecanjima
Roditelji, prijatelji i znanci moraju biti u gledalištu.
Roditelji i ostali navedeni ne smiju biti iza natjecatelja u borilištu (osim ako to voditelj i organizator nisu odobrili).
Iza natjecatelja u borilištu može biti isklju čivo trener ili prijatelj iz kluba (samo jedna osoba).
Navedeni mora imati trenirku preko kimona ili samo trenirku.
Ulaženje osoba u prostor borilišta, osim suca i dva prozvana natjecatelja, strogo je zabranjeno.
Psovanje, vrijeđnje, bacanje stvari te nedolično ponašanje nije dozvoljeno.
Verbalno i fizičko napadanje sudaca nije dozvoljeno.
Žalba može biti uručena sudačkoj komisiji ili organizatoru natjecanja u pisanom obliku.
Dobacivanje i ometanje sudaca nije dozvoljeno.
Neprimjereno ponašanje trenera i natjecatelja nije dozvoljeno.
Verbalno i fizičko napadanje drugih natjecatelja nije dozvoljeno.
U dvorani, u natjecateljskom dijelu, mogu biti samo treneri, natjecatelji, suci i organizator, ali nitko drugi bez odobrenja.
Skakanje u zrak, mahanje rukama, te nedolično ponašanje natjecatelja u borilištu nije dozvoljeno.
Ako se ne poštuje bilo koje od gore navedenih pravila, natjecatelji, treneri i roditelji mogu biti diskvalificirani te, u krajnjem slučaju udaljeni s natjecanja.

Natjecatelji

Natjecatelj u borbu mora doći propisno odjeven.
Na dodjelu nagrada mora doći u kimonu, bosih nogu, te se pravilno odnositi i ponašati. Voditelji klubova, natjecatelji, suci, roditelji, prijatelji i organizatori moraju se normalno i propisano ponašati kako bi cijelo natjecanje prošlo bez problema i na najljepši mogući način u športskome duhu. Događalo se da trener udari svog natjecatelja jer je nešto napravio ili nije napravio, da roditelj psuje, viče, maltretira suce i na kraju ošamari svoje dijete pred svima, da se natjecatelji poslije borbe posvađaju i potuku, da natjecatelj slavi i skače od sreće kada je protivnika nokautirao, da u prljavim tenisicama dolaze po nagrade, stavite mašti na volju. Primitivizam, nedostatak odgoja i ne športsko ponašanje ne smije se događati i neće se tolerirati. Osobe koje će se tako ponašati bit će udaljene s natjecanja, a natjecatelju se neće priznati nagrada, ukoliko ju je osvojio. Suci, organizatori, kao i ostale osobe koje su spremne pomoći su volonteri, veliki entuzijasti i vole ovaj šport. Natjecanja su neprofitna, organiziraju se zahvaljujući donacijama i uz veliku pomoć prijatelja Kyokushin karatea i športa, te prije svega roditelja. Sve to zajedno radimo za našu djecu. Djeca se moraju suočiti, kako s pobjedama, tako i s porazima. Treneri trebaju probleme rješavati u klubovima, organizatori u organizacijskim odborima, a na roditeljima je da bodre svoju djecu, prate ih i podupiru u njihovom bavljenju športom, te da nastoje ne opterećivati ih svojim pretjerano iskazanim emocijama i ambicijama, koje nažalost, mogu prerasti u verbalno i fizičko zlostavljanje. Lagao bih kada bih izjavio da nikada nisam imao želju "zadaviti" suca ili "izbaciti" nepristojnog roditelja, no nikada u 25 godina bavljenja karateom nisam to napravio i nisam svjedočio istome. Svojim osobnim dobrim primjerom trebamo pokazati djeci kako svijet treba izgledati.
Hvala na razumijevanju.

Nikola Banjeglav, Kyokushin karate klub "Dugo Selo" OSSU!




Sva Prava Pridržana ©