Samuraji [Kyokushin Karate Klub "Dugo Selo"]
Samuraji
1. Uvod

Samuraji su bili surova i moćna sila u ratničkom svijetu svih vremena, a vladali su Japanom više od 600 godina. Od sredine 12. st. pa sve do 19. st. u japanskoj povijesti zauzimaju važno mjesto, a njihov kodeks časti i njihovo umijeće borbe s mačevima postali su svjetski poznati. Njihovi podvizi postali su izvori za brojne priče i legende koje su nastale na temelju njihovih djela u prošlosti.
Riječ samurai dolazi od japanskog glagola "služiti". Na japanskom jeziku izvorno je izgovarana kao saburau ili saburai (Heian period), zatim samurai (Edo period). Obje riječi imaju isto značenje. Riječ samurai prvi puta je korištena za opis sluga koji su radili na posjedima bogatih i moćnih zemljoposjednika u 8. st. Neki od tih zemljoposjednika bili su aristokrati i velikaši koji su napustili kraljevski dvor u Kyotu, kako bi pronašli svoju sreću negdje drugdje. Mnogi mali sluge bili su ovisni o zemljoposjednicima kod kojih su radili i o odnosu koji je razvijen između vladara i sluge. Mreže klanova ili "obitelji" postupno su rasle sa svojim slugama i sljedbenicima koji su obrađivali njihovu zemlju. Vlada je u zemlji polako gubila vlast i značenje, tako da je zakon i red bio održavan od strane klanova. Klanovi su se opskrbljivali oružjem kako bi zaš titili sebe i svoju zemlju te ljude koji rade za njih. Kako su se razvijali klanovi, razvijali su se i samuraji.
Samuraji su se uzdigli iz brojnih bitaka za zemlju, koje su vodili za svoje klanove. Najpoznatiji klanovi bili su: Minamoto, Fujiwara i Taira. Samuraji su postupno postali klasa za sebe i to između 9. i 12. st., a bili su poznati pod dva imena: samurai (vitez-pratioc) i bushi (ratnici). Neki od njih bili su vezani za vladajuću klasu, a neki od njih bili su plaćenici. Bili su potpuno odani njihovom daimyo-ima (zemljoposjednici), a zauzvrat su dobivali zemlju i visoke položaje. Svaki daimyo koristio je vojnike (samuraje) kako bi zaštitio svoju zemlju, te kako bi proširio svoju vlast i pravo na još zemlje. Navedeni drevni ratnici su postali stručnjaci u borbi s konja, te u borbi na tlu. Prakticirali su borbu bez oružja i borbu s oružjem. U početku koriste luk i strijelu kao glavno oružje. Mačeve koriste za blisku borbu, te za odsijecanje glave svojih neprijatelja. Odsijecanje glave u zapadnom svijetu ima sirov i strašan prizvuk, no za ratnika u ono vrijeme to je bila časna smrt u slučaju gubitka bitke.
Postupno, zbog utjecaja zapadnjačke kulture u politiku i način života, klasa samuraja je bila raspuštena, te je vlast u potpunosti vraćena caru 1868. godine i tako je prekinuto nasljeđe koje je trajalo preko 600 godina.

2. Život samuraja

Samuraji su bili odlični borci, vješti u borilačkim vještinama i u borbi gdje su se koristili lukom i strijelom, te mačevima. Isto tako, bili su vješti u borbi bez oružja i vrlo su lako mogli ubiti svojeg protivnika golim rukama. Također, bili su dobri konjanici. Borba s Mongolima u kasnom 13. st. dovela je do promjena stila borbe samuraja. Samuraji su polako zamijenili borbu na konjima s borbom na tlu. Mongolska sila je bila nepobjediva za cijeli svijet onoga vremena - š to zbog dinamičnog načina borbe, što zbog svoje neustrašivosti. Napadom na Japan, Mongoli su otvorili početak kraja svoga carstva. Kako bi došli do Japana, morali su putovati brodovima. Mongoli su na zemlji bili nezaustavljivi, pogotovo na konjima. U prvom pohodu porazilo ih je more i vjetar, kasnije nazvan kamikaze. U sljedećem pohodu na Japan, netom prije iskrcavanja Mongola, Japanci su izveli napad direktno brodovima kako bi iskoristili svoju nadmoć u borbi mačevima. Kako su u borbi "jedan na jedan" mačevima bili najbolji ratnici toga vremena, pobjeda je bila na strani samurajske vještine.
Samuraji su bili ratnici koji su živjeli prema Bushido-u (Bushido kodeksu) - to je bio njihov način života. Njihova odanost caru i zemljoposjedniku (daimyo-u) bila je neprocjenjiva. Bili su pouzdani i iskreni. Živjeli su skromnim životom, bez interesa za bogatstvom i materijalnim stvarima, u životu su im bili važniji ponos i čast. Bili su to izuzetno hrabri ljudi koji se nisu bojali smrti. Odvažno bi ušli u svaku bitku, bez obzira kakve su im šanse bile za preživljavanje. Ako bi samuraj poginuo u bitci, njegova smrt donijela bi čast njegovoj obitelji i njegovom gospodaru za kojeg je radio. Ponos, čast kao način života istih, još i danas je većinom neshvaćen u zapadnome svijetu.
Samuraji su imali običaj boriti se "jedan na jedan" sa svojim protivnikom. U bitci, ratnik bi izviknuo svoje obiteljsko ime, čin i dostignuća koja je postigao u životu. Tada bi na bojištu tražio protivnika koji je sličan njemu. Kada je ratnik ubio protivnika, sljedeća radnja koju bi izvršio bila je da obezglavi protivnika. Nakon bitke, on uzima glave svojih protivnika i odnosi ih natrag kao dokaz da je pobijedio u bitci. Glave generala i samuraja s visokim činovima bile su transportirane u glavni grad, kako bi bile izložene i prikazane visokim dužnosnicima i ostalima kao dokaz pobjede. Jedini izlaz za poražene ratnike bila je smrt. Prvi način za smrt bio bi da su poginuli u bitci, a drugi način da počine ritualno samoubojstvo: seppuku.
Seppuku ili ritualno samoubojstvo također je poznato i kao hara-kiri. To je postupak kada samuraj zarine nož (wakizashi ili tanto) u svoju utrobu i raspori trbuh povlačenjem u stranu nakon uboda. Nakon tog čina, njegov rođak ili prijatelj pomognu mu dovršiti hara-kiri i to tako da na kraju odsjeku njegovu glavu. Ovaj oblik samoubojstva izvodio se u raznim okolnostima. Neke od tih okolnosti su: - izbjegnuti zarobljavanje u bitci, iako samuraj ne vjeruje da je to nečastan i ponižavajući čin, ali općenito to je loša politika
- da se Samuraj iskupi za svoje grijehe ili neki nečastan čin
- ako iznevjeri svojega gospodara.
Samuraj bi radije oduzeo svoj život, nego osramotio svoju obitelj ili svojega gospodara, to se smatralo činom istinske časti. Biti iskren i častan je sve što je bilo bitno.

3. Oprema samuraja

Drevni yayoi ratnici razvili su oružje, oklope i kodeks koji je tijekom stoljeća postajao središ te kulture japanskih samuraja. Razvili su rana oružja uključujući lukove, strijele i mačeve. Oklop samuraja sadržavao je kacigu, koja je štitila glavu i vrat , oklop za prsa, štitnike za ruke i ramena te pojas oko trbuha. Kasnije, u oklop su još dodane zaštite za noge i bedra. Oklop se mijenjao kroz stoljeća kako su se mijenjale i bitke. Velika promjena na oklopima napravljena je u 5. st. kada su konji dopremljeni u Japan. Druga značajnija promjena dogodila se u 15. st. zbog stalnih ratova i uvođenja vatrenog oružja.
http://farm2.static.flickr.com/1284/534240066_c0be6c1f44_o.jpg www.konigunninjutsu.com/kenjutsu/armor/armor1.jpg
Samuraji su bili opremljeni s dva mača, duljim i kraćim. Mač dulje oštrice naziva se katana (daito) i duljine je veće od 60 cm. Mač kraće oštrice naziva se wakizashi (shoto) i duljine je između 30 i 60 cm. Najstariji mačevi imali su ravne oštrice i bili su dizajnirani u Koreji i Kini. Samurajeva želja za čvršćim i oštrijim mačevima za borbu dala im je zakrivljeni oblik kakav imaju i danas. Mačevi su u početku bili izrađ ivani od željeza kombiniranog s ugljikom (čelika). Kovači su koristili vatru, vodu, nakovanj i čekić kako bi oblikovali najbolje mačeve na svijetu. Nakon kovanja mača i posebnog postupka zakaljivanja (otvrdnuća), čovjek koji ih polira morao je obaviti dobar posao kako bi pripremio oštricu za sve moguće uvjete. Zatim bi onaj tko testira mačeve, uzeo novu oštricu i isprobao je na tijelima kriminalaca ili osuđenika na smrt. Testiranje su počeli rezajući tijelo, a rezultate testiranja ispisivali su na oštrici mača. U rukama majstora, katana je bila u stanju odsjeći puščanu cijev bez tragova na istoj.

4. Oružje Samuraja

Katana

Samuraji koriste različita oružja, ali katana predstavlja sinonim za samuraje. Ona nije samo oružje, ona predstavlja bushi (ratnika). Smatrali su je samurajevom dušom, te su joj dodjeljivali različita imena. Bila je najsmrtonosnije oružje, što je ljepša, katana je predstavljala veću opasnost neprijatelju. Katana se razlikuje od ostalih mačeva po tome što ima dugu i lagano zakrivljenu oštricu. Kao oružje, fascinirala je veliki broj ratnika koji su se njome koristili u borbi. Danas u Japanu postoji svega nekoliko majstora koji su u stanju napraviti katanu drevnim načinom. Proglašeni su živim nacionalnim blagom Japana. Na mjesec se izradi jedna katana po majstoru i nekoliko wakizashija. Tako izrađena katana se smatra nacionalnim blagom i nema dozvolu za prodaju izvan Japana. Uz pomoć novih, modernih tehnologija i novih materijala, industrija nije u stanju proizvesti takvu kvalitetu i svojstva kao nekolicina majstora.
img522.imageshack.us/img522/8093/flame20katana203wf9.jpg

Wakizashi

Bio je to samurajev drugi mač, kojega je koristio za borbu u zatvorenim prostorima, te u prilikama kada je morao ostaviti katanu. Samurai se nikad nije odvajao od wakizashija, čak je i spavao s njim (držao ga je ispod jastuka).
www.arscives.com/bladesignnew/images/JH-wakizashi-side-view.jpg

Tanto

Mali bodež, nošen zajedno ili umjesto wakizashija. Tanto ili wakizashi koristili su se da bi samuraj počinio seppuku (ritualno samoubojstvo).
www.trueswords.com/images/prod/c/red_samurai_tanto_540.jpg

Yumi

Asimetrični kompozitni luk. Izrađivao se od drveta, bambusa, kože i ratana (palma) i imao je doseg oko 50 metara, ukoliko je bila potrebna preciznost. Ako preciznost nije bila potrebna, imao je doseg i do 100 metara.
gekkokyudojo.org/images/sihanmato.jpg http://media.photobucket.com/image/Yumi%20bow/yewarcher/yumi%201/100_7191.jpg

Yari

Predstavlja koplje iz 15. st., također popularno oružje. Moglo je biti dužine od 1 do 6 metara. Koplje iz 15. st., dužine 1 do 6 metara, koje je također bilo popularno oružje. Kraća koplja poznata su kao mochi yari ili tae yar, a dulja koplja kao ashigaru. Dulje verzije uglavnom su pješice nosili obični vojnici, dok su kraće verzije koristili samuraji.
http://i12.ebayimg.com/02/i/001/12/2f/b8d5_1.JPG www.freewebs.com/toufuushogunate/Yari.jpg

Jo

Drveni štap dugačak 1,276 metara, koristio se u različitim borilačkim vještinama.
www.martial-art-shop.co.uk/sports/images/thumbs/t_166.jpg www.ninjaonline.co.uk/media/gbu0/prodsm/80.jpg

Bo

Drveni dugački štap, izrađivan od tvrdog drveta hrastovine, bambusa ili rotan palme. Dužine 1,82 metra, debljine oko 3 cm. Također se koristio u različitim borilačkim vještinama.
www.ninja-weapons.com/Weapons/Bo_and_Jo_Staff/images/8543.jpg www.umaassociation.com/bo_cracle_lrg.jpg

Teppo ili Arquebus

Vatreno oružje koristilo se protiv oklopljenih vojnika u razdoblju od 15. do 17. st., ima okidač, te je prethodnik današnjih pušaka. Koristilo se pred sam kraj vladavine samuraja. http://farm1.static.flickr.com/124/382235193_f1a92ec5f3.jpg

5. Izrazi Japanskih Samuraja

Batto-jutsu - umjetnost crtanja mačevima koja uključuje rezanje meta
Bo-jutsu - štap za borbu
Budo - borilačka vještina
Bushido - put ratnika, životni put samuraja
Chokuto - ravan mač korišten u ranijoj japanskoj povijesti
Daimyo - zemljoposjednik
Daisho - samurajevi mačevi (mač duge oštrice - katana, mač kratke oštrice - wakizashi)
Edo Period - od 1600. do 1867. god. vrijeme kada je Tokugawa klan vladao Japanom
Giri - samurajeva dužnost
Gunpai - ratni štovatelj
Hakama - podijeljene suknje, hlače koje su nosili samuraji
Heian Period - od 782. do 1184. god. vrijeme kada je glavni grad Japana bio Kyoto
Iai-jutsu - umjetnost crtanja na maču
Kamakura Period - od 1185. do 1332. god. vrijeme kada je glavni grad bio Kamakura kao "zlatno doba" japanskog mača
Kampaku - namjesnik
Katana - mač duge oštrice
Ken - mač, odnosi se samo na starinski ,dvostruki mač prije 19. st.
Ken-jutsu - umjetnost izrade mačeva
Koto - mač napravljen prije Edo razdoblja
Kyo-jutsu - borba lukom i strijelom
Kyuba no michi - borba s konja lukom i strijelom
Kyu-jutsu - japansko streličarstvo
Mei - ime mača
Momoyana Period - od 1573. do 1599. god. vrijeme kada su samuraji počeli nositi daisho, također početak Shinto razdoblja (novi mač)
Mon - obiteljski grb nošen na montsuki
Montsuki - kimono koji su Japanci nosili u formalnim prilikama
Muramasa - onaj tko izrađuje mač
Muromachi Period - od 1392. do 1572. god. vrijeme kada je zbog građ anskog rata povećana proizvodnja mačeva
Musha-shugyo - ratnički pohod
Naginata - dugačko oružje sa zakrivljenim vrhom
Naginata-jutsu - način borbe s naginatom
Nambokucho Period - od 1333. do 1391. god. vrijeme kada su se dva vladara borila za vlast u Japanu
No-dachi - mač duge oštrice
Ronin - samuraji bez gospodara
Ryu - određena škola ili stil borilačkih vještina
Samurai - član ratničke klase
Sensei - učitelj
Seppuku - ritualno samoubojstvo
Shin Shinto - novi mač, bilo koji mač napravljen poslije Meiji uspostave vlasti 1870. god.
Shinto - novi mač, bilo koji mač napravljen između 1596. i 1870. god.
Shogun - gospodar rata
So-jutsu - borba kopljima
Sohei - ratnik redovnik
Tachi - mač duge oštrice, zaobljen, koristili su ga samuraji
Uchigatana - "unutrašnji mač" izraz za duži od dva mača koji nose samuraji
Wakizashi - mač kratke oštrice
Zanshin - samuraji osjeća opasnost

6. Dodatna literatura

Želite li možda proširiti svoje znanje o samurajima ova bi vam literatura u tome mogla pomoći:
1. Hagkure - A samurai Manual
2. Harry Cook - "Samurai: The Story of a Warrior Tradition" (Sterling Publishing)
3. Darrell Craig - "Iai: The Art of Drawing the Sword" (Charles Tuttle Co.)
4. Donn Draeger - "The Martial Arts and Ways of Japan" (Weatherhill Inc.)
5. Miyamoto Musashi - "The Book of Five Rings" (Shambhala Inc.)
6. Masayuki Shimabukuro - "Flashing Steel" (Frog Ltd.)
7. Nicklaus Suino - "The Art of Japanese Swordsmanship" (Weatherhill Inc.)
8. Farris William - Heavenly Warriors, the Evolution of Japan's Military, 500- 1300, Harvard University Press, Cambridge, MA, 1992.
9. Sansom G.B. - Japan, A Short Cultural History, Stanford University Press, Stanford, CA, 1952.
10. Sugawara Makoto - The Ancient Samurai, The East Publications Inc., Tokyo, Japan, 1986.
11. Varley Paul - Japanese Culture, A Short History, Charles E. Tuttle, Rutland, VT, 1973.


Sva Prava Pridržana ©