TAMESHIWARI
Karate i lomljenje
Nekada davno u drevnom Japanu, kada je katana (samurajski mač) prvi put izrađivana, jedini pravi test njezine učinkovitosti bio je da se izađe na ulicu i isproba na prvom prolazniku. I u današnje vrijeme, znalci borilačkih vještina također imaju potrebu isprobati svoju vještinu. Iako, najveći je onaj majstor koji nikada nije isprobao svoju tehniku na ljudima na cesti jer je bio dovoljno pametan da to izbjegne. Jasno je da metode testiranja, navedene u prvoj rečenici, danas u civiliziranom svijetu, nisu moguće ni pod kojim uvjetima. Mogli bismo reći da su katane današnjeg doba udarci rukama i nogama.
Kyokushin karate specifičan je, između ostalog, baš po tameshiwari-u. Osnivač, Masutatsu Oyama (nazvan "Božja ruka") poznat po iznimnoj snazi samo jednog udarca, započeo je tradiciju tameshiwari-a, naravno, tameshiwarija našeg doba. Jedini način da čovjek stvarno pokaže snagu udarca i tehniku izvođenja istog, je da nakon mnogo, mnogo treninga, testira udarac na građevinskom materijalu, "drvlju i kamenju".
Većina ljudi u uvjerenju je da je za to potrebna velika snaga i ništa drugo. Snage, svakako, nikad dovoljno, ali bez dugotrajnog vježbanja tehnike i ostalih priprema, te bez poznavanja materijala koji se lomi, garantirana je teška tjelesna ozljeda. Psihičke pripreme također su sastavni dio, ako ne i najbitniji dio priprema za lomljenje.
"Magla"
Puno je "prodavatelja magle", te samoprozvanih majstora i teoretičara.
Zamislite da navedeni majstor uči osobu lomiti građevinski materijal. Tameshiwari nije šala! Prosječan kyokushin karatist u svojoj sportskoj karijeri slomi količinu građevinskog materijala potrebnu za izrgradnju manje vikendice, pa čak i kod njih ima ozljeda i nakon puno godina treninga. Priprema tijela za iznimno čvrst udarac traje čitav život. Kada bi netko "s ceste" došao i udario kamen, palicu ili nešto slično sigurno bi se jako ozlijedio.
Kada se karatisti ozlijede, obično događaj prođe u smjehu ili uz komentar "si se čehnul, haha", no vjerujte da nije nimalo smješno kada punim zamahom udarite baseball palicu potkoljenicom, bez zaštite, a palica ne pukne. Svašta sam vidio kroz dugi niz godina bavljenja karateom i sustretao sam niz raznih "majstora". Trgaju daske, a ostave u njima kvrge ili krivo slažu godove. Zarezuju daske skalpelima pa ih čak ni tada ne mogu slomiti. Zapale materijal na krivom mjestu pa si zapale obrve, dlake na rukama ili čak i ruku. Ne znaju udariti pa pogode ruku ili prst onoga koji drži materijal.
Popis mogućih nezgoda iz neznanja je dug. Naravno da koji puta morate proći sve greške kako vaši učenici ne bi ponovili iste. Jedno je probati i vidjeti pa naučiti, no glupost je nešto sasvim drugo.
Nije cilj slomiti, nego slomiti bez ozljede
Priprema tijela kroz dugotrajno vježbanje jedini je recept. Udaranjem u tvrde predmete (najčešće makiwara), sklekovima na šakama i udaranjem u razne materijale možemo očvrsnuti kosti. Uzastopnim (višemjesečnim ili višegodišnjim) ponavljanjem pritiska sile udarca na određenu kost započinje postupak okoštavanja i zgušnjavanja kosti (nagomilavanja kalcija) u navedenom dijelu. Kost je mnogo čvršća, no nije kamen i treba biti oprezan. Mišići također ojačaju i amortiziraju udarac, inače bi kost pukla kao staklo. Ako me pitate kako je moguće da ruka slomi nekoliko crijepova, mogu vam dati jednostavan odgovor, no ako me pitate kako je moguće da potkoljenica slomi tri baseball palice, a bez ozljede, ne znam.... Osobno sam to izveo nekoliko puta na hrastovim i jasenovim palicama, no čak i sada, meni zvuči nevjerojatno. Najbolja izjava koju sam čuo nakon lomljenja bila je: "Ma, to je samo tehnika" ili "jak je kao bik". Haha, probajte susresti potkoljenicu sa tri baseball palice u punom trku svoje mase i s maksimalnim zamahom noge. Ako mislite da prednji mišić potkoljenice udara u drvo, dobro mislite.... kad se lomi jedna palicu. No, kod tri palice razmak palica je veći i pokriva cijelu potkoljenicu, pa se drvo i kost se moraju susresti. Trening, trening i trening, tako kažu veliki učitelji, to je jedini način, kako za tehniku, tako i za snagu.
Što tijelo karatista npr. može slomiti?
15-tak crijepova rukom
kamenje rukom
tri baseball palice potkoljenicom
baseball palicu rukom
5 dasaka po 2,5 cm bridom dlana bez razmaka (kao greda od 12,5 cm)
crijep 1 prstom
punu ciglu rukom
letve (5x3cm) na tijelu
15 siporexa po 5 cm rukom
nekoliko crijepova glavom
10 siporexa (od 5 cm) glavom...
kamen od 100 kg maljem od 10 kg na trbuhu
Za prave majstore većina gore navedenog i nisu neki nedostižni podaci. Većina.
Zašto tameshiwari nikako nemojte probavati kod kuće?
Evo nekoliko dobrih razloga iz prakse:
-Lomljenje baseball palice u punom trku potkoljenicom i palica ne pukne.... let preko palice, bez krila, nadasve je neugodan, ali je još neugodnije ako događaj netko snimi s kamerom.
-Promaš ite li metu, pogoditi ćete ciglu na koju je oslonjena, golom šakom, punom snagom.
-Ako lomite daske, a one ne puknu, biti će to kao udarac šakom u gredu, punom snagom.
-Kamen može srezati ruku, ako odaberete krivu vrstu.
-Crijepovi vas mogu isjeći kao staklo, ako krivo udarite.
-Ako ste dovoljno blesavi da lomite kuhinjske pločice, radije nemojte.
-Želite li da netko slomi letvu na vama, onda zamislite udarac rubom letve po zglobu.
-Zamislite da ste krivo zapalili daske ili crijepove i putem zapalili ruku, obrve ili prostor u kojem lomite.
-Zgodno bi bilo pokazati lomljenje glavom. Ne. Potres mozga nije ugodno iskustvo.
-Puna cigla je zgodna stvar za lomljenje, no ako je tvrdo pečena onda jedino bagerom ili pneumatskim čekićem, a ne golom rukom.
-Ako ne pridržavate dobro, dobijete udarac nogom, punom snagom, po prstima.Uh.
-Otvorite li slučajno usta prilikom razbijanja kamena, čistiti ćete kamenčiće cijelo popodne. Okus je "super".
-Slučajno zaboravite izbrusiti daske ili palicu, našpranjiti se prilikom udarca punom snagom nije dobar osjećaj.
-Možda mislite da ste faca pa lomite jednim prstom i ne uspijete. Joj!
-Siporeks, onako od oka, mekši je materijal, ali ako je mokar, a vi lupite glavom, ostane samo udubljenje, a materijal ne pukne.
-Recimo da niste dobro privukli prste nogu, slomite daske palcem noge.
-Ima i dvije dobre stvari ako ste blesavi pa probate bez pripreme i znanja. Jedna je osjećaj poput ničega što ste u životu probali, a druga su fotke, koje su "mrak".
Poanta priče je, NEMOJTE!
Kako se pripremiti za lomljenje?
Najprije trening i ako ste dobri i savladali ste tehniku dobijete za lomiti komad stiropora. Možda, ali samo možda, nakon puno treninga dobijete jedan crijep. Nogom u tenisici, naravno. Trening. Pa još malo treninga i eto nas opet na crijepovima. Trening. Nekoliko crijepova. Trening. Daske. Iznimno iskustvo, pogotovo ako ne puknu. Trening.Trening. Trening. Kamenje, cigle, baseball palice. Možda. Za to morate biti dovoljno dugo, dovoljno uporno, dovoljno pripremljeni i dovoljno blesavi.
Na kraju svih priprema još uvijek postoji mogućnost ozljede, ali je svedena na minimum i stvarno je nezgoda, a ne glupost. Kako slomiti? Za tu "tajnu" morate doći na trening. Tajna je u treningu.
Naravno, nemojte me pitati kako znam za sve one promašaje opisane sa detaljima i osjećajima koji navedeni proizvode.
http://www.youtube.com/watch?v=UwZIduY6j1U
kad tameshiwari uspije
http://www.youtube.com/watch?v=JOH5WixUTDA
kad tameshiwari ne uspije
Nikola Banjeglav
Kyokushin karate klub "Dugo Selo"
www.kyokushinds.hr
Nekada davno u drevnom Japanu, kada je katana (samurajski mač) prvi put izrađivana, jedini pravi test njezine učinkovitosti bio je da se izađe na ulicu i isproba na prvom prolazniku. I u današnje vrijeme, znalci borilačkih vještina također imaju potrebu isprobati svoju vještinu. Iako, najveći je onaj majstor koji nikada nije isprobao svoju tehniku na ljudima na cesti jer je bio dovoljno pametan da to izbjegne. Jasno je da metode testiranja, navedene u prvoj rečenici, danas u civiliziranom svijetu, nisu moguće ni pod kojim uvjetima. Mogli bismo reći da su katane današnjeg doba udarci rukama i nogama.
Kyokushin karate specifičan je, između ostalog, baš po tameshiwari-u. Osnivač, Masutatsu Oyama (nazvan "Božja ruka") poznat po iznimnoj snazi samo jednog udarca, započeo je tradiciju tameshiwari-a, naravno, tameshiwarija našeg doba. Jedini način da čovjek stvarno pokaže snagu udarca i tehniku izvođenja istog, je da nakon mnogo, mnogo treninga, testira udarac na građevinskom materijalu, "drvlju i kamenju".
Većina ljudi u uvjerenju je da je za to potrebna velika snaga i ništa drugo. Snage, svakako, nikad dovoljno, ali bez dugotrajnog vježbanja tehnike i ostalih priprema, te bez poznavanja materijala koji se lomi, garantirana je teška tjelesna ozljeda. Psihičke pripreme također su sastavni dio, ako ne i najbitniji dio priprema za lomljenje.
"Magla"
Puno je "prodavatelja magle", te samoprozvanih majstora i teoretičara.
Zamislite da navedeni majstor uči osobu lomiti građevinski materijal. Tameshiwari nije šala! Prosječan kyokushin karatist u svojoj sportskoj karijeri slomi količinu građevinskog materijala potrebnu za izrgradnju manje vikendice, pa čak i kod njih ima ozljeda i nakon puno godina treninga. Priprema tijela za iznimno čvrst udarac traje čitav život. Kada bi netko "s ceste" došao i udario kamen, palicu ili nešto slično sigurno bi se jako ozlijedio.
Kada se karatisti ozlijede, obično događaj prođe u smjehu ili uz komentar "si se čehnul, haha", no vjerujte da nije nimalo smješno kada punim zamahom udarite baseball palicu potkoljenicom, bez zaštite, a palica ne pukne. Svašta sam vidio kroz dugi niz godina bavljenja karateom i sustretao sam niz raznih "majstora". Trgaju daske, a ostave u njima kvrge ili krivo slažu godove. Zarezuju daske skalpelima pa ih čak ni tada ne mogu slomiti. Zapale materijal na krivom mjestu pa si zapale obrve, dlake na rukama ili čak i ruku. Ne znaju udariti pa pogode ruku ili prst onoga koji drži materijal.
Popis mogućih nezgoda iz neznanja je dug. Naravno da koji puta morate proći sve greške kako vaši učenici ne bi ponovili iste. Jedno je probati i vidjeti pa naučiti, no glupost je nešto sasvim drugo.
Nije cilj slomiti, nego slomiti bez ozljede
Priprema tijela kroz dugotrajno vježbanje jedini je recept. Udaranjem u tvrde predmete (najčešće makiwara), sklekovima na šakama i udaranjem u razne materijale možemo očvrsnuti kosti. Uzastopnim (višemjesečnim ili višegodišnjim) ponavljanjem pritiska sile udarca na određenu kost započinje postupak okoštavanja i zgušnjavanja kosti (nagomilavanja kalcija) u navedenom dijelu. Kost je mnogo čvršća, no nije kamen i treba biti oprezan. Mišići također ojačaju i amortiziraju udarac, inače bi kost pukla kao staklo. Ako me pitate kako je moguće da ruka slomi nekoliko crijepova, mogu vam dati jednostavan odgovor, no ako me pitate kako je moguće da potkoljenica slomi tri baseball palice, a bez ozljede, ne znam.... Osobno sam to izveo nekoliko puta na hrastovim i jasenovim palicama, no čak i sada, meni zvuči nevjerojatno. Najbolja izjava koju sam čuo nakon lomljenja bila je: "Ma, to je samo tehnika" ili "jak je kao bik". Haha, probajte susresti potkoljenicu sa tri baseball palice u punom trku svoje mase i s maksimalnim zamahom noge. Ako mislite da prednji mišić potkoljenice udara u drvo, dobro mislite.... kad se lomi jedna palicu. No, kod tri palice razmak palica je veći i pokriva cijelu potkoljenicu, pa se drvo i kost se moraju susresti. Trening, trening i trening, tako kažu veliki učitelji, to je jedini način, kako za tehniku, tako i za snagu.
Što tijelo karatista npr. može slomiti?
15-tak crijepova rukom
kamenje rukom
tri baseball palice potkoljenicom
baseball palicu rukom
5 dasaka po 2,5 cm bridom dlana bez razmaka (kao greda od 12,5 cm)
crijep 1 prstom
punu ciglu rukom
letve (5x3cm) na tijelu
15 siporexa po 5 cm rukom
nekoliko crijepova glavom
10 siporexa (od 5 cm) glavom...
kamen od 100 kg maljem od 10 kg na trbuhu
Za prave majstore većina gore navedenog i nisu neki nedostižni podaci. Većina.
Zašto tameshiwari nikako nemojte probavati kod kuće?
Evo nekoliko dobrih razloga iz prakse:
-Lomljenje baseball palice u punom trku potkoljenicom i palica ne pukne.... let preko palice, bez krila, nadasve je neugodan, ali je još neugodnije ako događaj netko snimi s kamerom.
-Promaš ite li metu, pogoditi ćete ciglu na koju je oslonjena, golom šakom, punom snagom.
-Ako lomite daske, a one ne puknu, biti će to kao udarac šakom u gredu, punom snagom.
-Kamen može srezati ruku, ako odaberete krivu vrstu.
-Crijepovi vas mogu isjeći kao staklo, ako krivo udarite.
-Ako ste dovoljno blesavi da lomite kuhinjske pločice, radije nemojte.
-Želite li da netko slomi letvu na vama, onda zamislite udarac rubom letve po zglobu.
-Zamislite da ste krivo zapalili daske ili crijepove i putem zapalili ruku, obrve ili prostor u kojem lomite.
-Zgodno bi bilo pokazati lomljenje glavom. Ne. Potres mozga nije ugodno iskustvo.
-Puna cigla je zgodna stvar za lomljenje, no ako je tvrdo pečena onda jedino bagerom ili pneumatskim čekićem, a ne golom rukom.
-Ako ne pridržavate dobro, dobijete udarac nogom, punom snagom, po prstima.Uh.
-Otvorite li slučajno usta prilikom razbijanja kamena, čistiti ćete kamenčiće cijelo popodne. Okus je "super".
-Slučajno zaboravite izbrusiti daske ili palicu, našpranjiti se prilikom udarca punom snagom nije dobar osjećaj.
-Možda mislite da ste faca pa lomite jednim prstom i ne uspijete. Joj!
-Siporeks, onako od oka, mekši je materijal, ali ako je mokar, a vi lupite glavom, ostane samo udubljenje, a materijal ne pukne.
-Recimo da niste dobro privukli prste nogu, slomite daske palcem noge.
-Ima i dvije dobre stvari ako ste blesavi pa probate bez pripreme i znanja. Jedna je osjećaj poput ničega što ste u životu probali, a druga su fotke, koje su "mrak".
Poanta priče je, NEMOJTE!
Kako se pripremiti za lomljenje?
Najprije trening i ako ste dobri i savladali ste tehniku dobijete za lomiti komad stiropora. Možda, ali samo možda, nakon puno treninga dobijete jedan crijep. Nogom u tenisici, naravno. Trening. Pa još malo treninga i eto nas opet na crijepovima. Trening. Nekoliko crijepova. Trening. Daske. Iznimno iskustvo, pogotovo ako ne puknu. Trening.Trening. Trening. Kamenje, cigle, baseball palice. Možda. Za to morate biti dovoljno dugo, dovoljno uporno, dovoljno pripremljeni i dovoljno blesavi.
Na kraju svih priprema još uvijek postoji mogućnost ozljede, ali je svedena na minimum i stvarno je nezgoda, a ne glupost. Kako slomiti? Za tu "tajnu" morate doći na trening. Tajna je u treningu.
Naravno, nemojte me pitati kako znam za sve one promašaje opisane sa detaljima i osjećajima koji navedeni proizvode.
http://www.youtube.com/watch?v=UwZIduY6j1U
kad tameshiwari uspije
http://www.youtube.com/watch?v=JOH5WixUTDA
kad tameshiwari ne uspije
Nikola Banjeglav
Kyokushin karate klub "Dugo Selo"
www.kyokushinds.hr
Sva Prava Pridržana ©