Oyama je bio druga\u010diji od ostalih. Znao je da mo\u017ee bolje, da mo\u017ee vi\u0161e, da mo\u017ee dalje… Odlu\u010dnost, volja, predanost cilju, tvrdoglava upornost, otvoreno srce. Granica ljudske izdr\u017eljivost definitivno je pomaknuta Oyaminim postojanjem. Na vrhuncu, za Oyamina \u017eivota, organizacija je okupljala preko 12 000 000 karateka u 120 zemalja svijeta. MASUTATSU OYAMA ro\u0111en je 27.07.1923. u malom selu blizu grada Gunsana u Ju\u017enoj Koreji. Oyamino pravo ime je Yong I-Choi. Kao malo dijete poslan je na sestrinu farmu u Ju\u017enu Kinu. Na farmi je sa devet godina po\u010deo trenirati svoje prve karate korake, u\u010de\u0107i ih od gospodina Yi-a koji je radio na farmi. Vje\u017ebao je Kempo zvan \u201eOsamnaest ruku<\/strong>\u201c. S 12 godina se vra\u0107a u Koreu i nastavlja trenirati Koreanski Kempo. Sa petnaest godina donosi vrlo hrabru odluku da odlazi u Japan postati pilot vojnih zrakoplova. Pokazalo se da nije bilo tako lagano postati pilot, pogotovo Koreancu u Japanu i jo\u0161 u vojnoj \u0161koli. Nastavio se baviti boksom i Judo-om. U Japanu otkriva i borila\u010dku vje\u0161tinu, Karate sa Okinawa-e, pod vodstvom Gichina Funakoshi-a. Povijest je kasnije pokazala da je G. Funakoshi jedan od svega nekoliko ljudi koji su karate popularizirali u svijetu i jedan od nekoliko velikih majstora. Sa 17 godina Oyama postaje nositelj crnog pojasa 2.DAN, a sa 20 godina 4.DAN. U Judou njegov napredak paralelno sa ovime nije bio manje zadivljuju\u0107i. Porazom Japana u drugom svjetskom ratu Oyama gubi tlo pod nogama i kratko luta bez cilja. So Nei Chu, jedan od velikih autoriteta Goju Ryu karatea u Japanu onoga vremena uvjeri Oyamu da mu je mjesto u borila\u010dkim vje\u0161tinama. Majstor Chu je i onaj koji ga je nagovorio da psihi\u010dku i fizi\u010dku snagu stekne u izolaciji od 3 godine.<\/p>\n\n\n\n STVARANJE KYOKUSHINA<\/strong><\/p>\n\n\n\n U zapadnom svijetu na\u010din \u017eivota dalekog istoka uvijek je bio neshva\u0107en. Put borila\u010dkih vje\u0161tina uistinu i predstavlja na\u010din \u017eivota i shva\u0107anja istoka. Pojam apsolutnog po\u0161tivanja hijerarhije na svakom koraku, Zen filozofija, unutarnja snaga, govor tijela bez puno rije\u010di, dr\u017eanje i pona\u0161anje op\u0107enito. U navedenom okru\u017eenju Oyama je imao potrebu stvoriti ne\u0161to bolje, ne\u0161to druga\u010dije. Postizanje prosvjetljenja <\/strong>ili bi bolji izraz bio za zapadnjaka, usmjeravanje na pravi put, moglo je biti postignuto jedino u izolaciji. Cilj je bio tri godine \u017eivota u osami na vrhu planine. <\/p>\n\n\n\n Tijekom svog mla\u0111eg dijela \u017eivota, kako je opisano u jednoj od mnogih Oyaminih knjiga, Oyama je na cesti bio napadnut od kriminalca. Usmrtio je napada\u010da jednim udarcem u slijepoo\u010dnicu. To nije smisao ove anegdote. Ono \u0161to je vrlo zanimljivo, da je Oyama posjetio obitelj usmr\u0107enog kriminalca te pomagao njegovoj supruzi i djeci nekoliko godina. Kada je obitelj rekla da vi\u0161e nema duga prema njima Oyama je prestao. Pitanje \u010dasti i odgovornosti je poanta anegdote tako\u0111er, kao i sve prije navedeno u isto\u010dnja\u010dkom na\u010dinu \u017eivljenja, ostaje neshva\u0107eno zapadnjacima. Naravno, ima i u tom na\u010dinu \u017eivota mnogo iznimaka i mana. Cijeli navedeni tekst do sada, samo poku\u0161ava do\u010darati osobu koja je tek po\u010dela stvarati novu borila\u010dku vje\u0161tinu. U 23-oj godini \u017eivota Oyama se odlu\u010duje na veliki korak. Inspiriran poznatom knjigom Musashi, koja govori o slavnom Japanskom samurai-u i opisuje Bushido na\u010din \u017eivota. Odlazi na planinu Minobu, gdje je i Musashi razvio svoje vje\u0161tine, smatraju\u0107i da je to prikladno mjesto za razvoj njegovih duhovnih i fizi\u010dkih mogu\u0107nosti. Naravno, knjigu nosi na planinu. U\u010denik borila\u010dkih vje\u0161tina Yashiro tako\u0111er odlazi na planinu zajedno sa Oyamom. Nakon 6 mjeseci osame, Yashiro se iskrada po no\u0107i i bje\u017ei u civilizaciju. Postalo je skoro neizdr\u017eivo za Oyamu i tako\u0111er se bori sa \u017eeljom za povratak. Kako se ne bi vratio, odrezao si je jednu obrvu da ne bi tako ru\u017ean i\u0161ao natrag. Oyama je svaki dan trenirao i meditirao. Cilj je bio poznata Oyamina uzre\u010dica: Treniraj vi\u0161e nego \u0161to spava\u0161 i uspjeti \u0107e\u0161<\/strong>. Udarao je u stablo dok se nije osu\u0161ilo, trenirao snagu na i sa kamenjem, na hladno\u0107i, ki\u0161i, suncu. To je ja\u010dalo njegov duh i tijelo, nije bilo lako. Sponzor ga je nakon 14 mjeseci obavijestio da ga vi\u0161e ne mo\u017ee uzdr\u017eavati i Oyama se morao vratiti. Nekoliko mjeseci nakon toga (1947. godine) Japan organizira prvenstvo svih borila\u010dkih vje\u0161tina, prvi puta nakon drugog svjetskog rata. Oyama uvjerljivo pobje\u0111uje. Njegova vje\u0161tina je bila bolja od svih ostalih. Kasnije \u0107e se pokazati kao jedna od najja\u010dih na svijetu.<\/p>\n\n\n\n Mladog Oyamu je i dalje mu\u010dilo \u0161to nije zavr\u0161io svoje tri godine usavr\u0161avanja….. Oyama je donio odluku da \u0107e njegov \u017eivot u potpunosti biti predan karateu. Krenuo je ponovno u osamu planine. Ovaj puta na planinu Kiyozumi. Ovu planinu je odabrao za svoje duhovno uzdizanje. Bio je jo\u0161 uporniji i jo\u0161 tvrdoglaviji u tome da uspije. Trenirao je 12 sati dnevno, stajao pod hladnom vodom, ponovno trgao kamenje i preskakao brzorastu\u0107e bilje nekoliko stotina puta dnevno. Svaki dan prou\u010davao bi teoriju borila\u010dkih vje\u0161tina, Zen i filozofiju. Obzirom da je proveo mnogo vremena prou\u010davaju\u0107i i \u010ditaju\u0107i samurajsku tradiciju trudio se to prenijeti na svoju vje\u0161tinu. Smrt jednim udarcem<\/strong>, popularno zvano u Japanu ICHI GEKI bio je cilj. Naime, smatralo se ne\u010dasnim neprijatelja mnogo puta udarati kako bi ga se savladalo. Naravno da je to bio cilj, nitko nije uspio u tome ali zato je Oyama bio vrlo blizu. Uspjeh treninga na planini je trebalo prikazati svijetu. Pokazao je to 1950. godine bore\u0107i se sa bikovima. Borio se sa 52 bika. Tri bika ubio je jednim udarcem, dok je 49-orici ostalih odbio rog jednim udarcem. Da je bio ogroman i jak i naguravao se sa bikom i to bi bilo nevjerojatno, me\u0111utim treba zamisliti snagu udarca, brzinu refleksa i agilnost Oyame u trenutku kada prosje\u010dno 500 kg bik u zaletu rogovima ide na njega, a on ga usmrti jednim udarcem. Kao \u0161to je prije navedeno, nije ubio svakog bika ali Ichi geki je dobio realno, a ne misti\u010dno zna\u010denje. Pitanje se odmah nametalo; \u0161to mo\u017ee u\u010diniti \u010dovjeku, ako bika mo\u017ee usmrtiti jednim udarcem. Naravno i za Oyamu taj pothvat nije bio mali. 1957. godine je skoro ubijen kada ga je razjareni bik nabio na rogove. Svejedno, uspio je bika savladati i odbiti mu rog. \u0160est mjeseci trajao je oporavak od ozljede koja je klasificirana kao smrtna ozljeda. 1952. godine zapo\u010dinje svoje putovanje po Americi demonstriraju\u0107i karate na televiziji i pred publikom. Borio se protiv 270 razli\u010ditih protivnika. Svaku borbu je dobio. Naravno velika ve\u0107ina borbi je okon\u010dana samo jednim udarcem. Borba ne bi nikada trajala vi\u0161e od tri minute. Naj\u010de\u0161\u0107e, nekoliko sekundi. Princip borbe bio je jasan. Ako je protivnik do\u0161ao blizu bio bi nokautiran. Ako je Oyama zadao udarac to bi u ve\u0107ini slu\u010dajeva bilo kraj. Naime, ako ste blokirali udarac u rebra sa rukom, pukla bi ruka ili bi se dislocirala u zglobu, ako niste, puklo bi nekoliko rebara. Oyama je postao poznat pod nazivom Bo\u017eja ruka<\/strong>, \u0161to dotakne promijeni…. Ichi geki postaje stvarnost. Mnogo je mistike u raznim borila\u010dkim vje\u0161tinama oko takvog udarca. Oyama je to radio na dnevnoj bazi. Da je \u017eivio u drugim vremenima i to radio katanom (japanskim ma\u010dem) bio bi istinski samurai. Za Oyamu to nije bilo ni\u0161ta drugo, nego dobro ciljanje i kvalitetno izveden karate udarac. U Japanu je Oyama izazvao sve majstore, svih borila\u010dkih vje\u0161tina na borbu. Nitko se nikada nije odazvao.<\/p>\n\n\n\n 1953. godine otvara prvi Dojo<\/strong> (dvorana za trening) u Tokyo-u. Do kraja 1957. bilo je 700 \u010dlanova u klubu bez obzira na veliki postotak odustajanja zbog vrlo zahtjevnih treninga. Promatrali bi borce razli\u010ditih stilova i uzimali ono \u0161to je u borbi primjenjivo. Oyama nije bio ograni\u010den samo na karate. U tom trenutku se po\u010deo kristalizirati Kyokushin karate. Svi borci su pristupali treningu ozbiljno i svi su znali dati ali i o\u010dekivali i da \u0107e primiti udarac. U to vrijeme udarac u glavu je bio dozvoljen dlanom ili omotanim zglobovima. Hvatanja, bacanja i udarac u genitalije je bio normalna stvar. Borba je trajala dok osoba nije glasno izjavila da se predaje ili je o\u010digledno bila u nemogu\u0107nosti da nastavi borbu. U tom trenutku odlazak ljudi iz kluba bio je 90 %. Nije bilo kimona, nego je svatko nosio \u0161to ho\u0107e. Realna borba, skoro bez pravila. 1964. godine stvorena je svjetska organizacija. Borila\u010dka vje\u0161tina je nazvana Kyokushin (u slobodnom prijevodu: Apsolutna istina<\/strong>). Iste godine stvoren je IKO (International Karate Organization). Organizacija je na vrhuncu (za Oyamina \u017eivota) imala 12 miliona \u010dlanova u preko 120 zemalja svijeta. Bila je jedna od najja\u010dih i najve\u0107ih organizacija. Mnogo poznatih ljudi je tako\u0111er promoviralo Kyokushin. Sean Connery ( po\u010dasni shodan), Dolf Lundgren (sandan), Nelson Mandela (po\u010dasni hachidan) i mnogi drugi.<\/p>\n\n\n\n Mnogo ljudi treniralo je Kyokushin karate, ali jo\u0161 uvijek, nije bilo tko lagano mogao u njemu ostati i ne\u0161to posti\u0107i. U\u010ditelji su vrlo po\u0161tovani, ako ne zbog osobnosti, onda definitivno zbog Kyokushin puta koji su pro\u0161li. Svaki majstor i svaka vje\u0161tina imaju svoje prednosti i mane, no jo\u0161 i danas Kyokushin ima poseban status me\u0111u istinskim poznavateljima borila\u010dkih vje\u0161tina.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, vrlo su rijetki ljudi koji se usude do\u0107i na trening odraslih, a kamoli ostati i ne\u0161to postati. Druge borila\u010dke vje\u0161tine ne \u0161alju \u010desto borce na natjecanja seniora. Kako vrijeme prolazi cilj nije bio zadr\u017eati i imati smo seniore. Kyokushin se prilagodio djeci svih uzrasta, dok najmanji imaju svu za\u0161titnu opremu i bore se kontaktom uz posebna pravila. Djeca u\u010de karate dugo i kad do\u0111u u godine seniora (19 godina) ulazak u kontaktne borbe im je normalan slijed okolnosti.<\/p>\n\n\n\n Mnogi su poku\u0161ali pokazati da je njihov Kyokushin karate dobar. Oyama im je omogu\u0107io i mjerilo. 100 borbi uzastopce, iz kojih ne smijete iza\u0107i kao gubitnik, a par puta kao nerje\u0161eni. Mnogo ljudi je probalo i nije uspjelo. Nije jednostavno pobje\u0111ivati svaki puta odmornog protivnika. Danas u polaganju crnih pojaseva u Kyokushinu postoje takve borbe do maksimalno 50 borbi. Malo ljudi u svijetu je i ovu samo polovicu borbi izdr\u017ealo. Svega nekoliko ljudi u svijetu uspjelo je napraviti 100 kumitea. Oyama je napravio 3 dana za redom po 100 kumitea, odnosno 300 borbi. Ljudi se mjesecima oporavljaju od cjelodnevnog batinjanja 100 kumitea, a Oyama je to napravio 3 puta za redom. Snaga volje, ljudske izdr\u017eljivosti, dobrog karatea i duhovnog mira mo\u017ee posti\u0107i navedeno. Nitko osim Oyame to nije ponovio. Nema mistifikacije, nema nerealnog, Oyama je rekao rje\u0161enje za uspjeh. Treniraj vi\u0161e, nego \u0161to spava\u0161<\/em>.<\/strong> Nitko do danas nije to ponovio.<\/p>\n\n\n\n U Hrvatsku Kyokushin karate dolazi u 70-tim godinama pro\u0161log stolje\u0107a. 1994. godine osniva se dana\u0161nji Hrvatski Kyokushin Karate Savez (HKKS) sa sjedi\u0161tem u Samoboru. HKKS je jedino legitimno udru\u017eenje kyokushin karate klubova u Hrvatskoj. Na\u017ealost, Sosai Masutatsu Oyama je umro od raka 26.04.1994., u dobi od 70 godina. Kyokushin je danas najvi\u0161e zastupljena borila\u010dka vje\u0161tina u svijetu, me\u0111utim u nekoliko manjih organizacija. Bez obzira kako se zvala i gdje se nalazila kyokushin organizacija, snaga izvornog Oyaminog karatea je jo\u0161 uvijek prisutna kao cilj i poticaj za usavr\u0161avanje karate znanja. Sve je manje u\u010ditelja tradicionalnog kyokushin karatea, a sve vi\u0161e samoprozvanih majstora kojima je jedini prioritet zarada. Kao i u svemu, to je generalna bolest zapadnog ali sada ve\u0107 i isto\u010dnog svijeta. Ostaje \u010dinjenica da je Oyama bio poseban. Bez njega Kyokushin \u0107e ili napredovati vrtoglavo ili se ugasiti. Bilo kako bilo, vrijednosti Kyokushina poput upornosti, iskrenosti, unutarnje i vanjske snage i danas su primjenjive u svakodnevnom \u017eivotu kao odli\u010dno sredstvo za izgradnju karaktera i postizanje cilja. Oyama je bio jasan kada je rekao: Zatvorite usta i otvorite srce<\/em><\/strong>.<\/em> Kyokushin je definitivno postao za mnoge na\u010din \u017eivota, a ne samo \u0161port ili borila\u010dka vje\u0161tina.<\/p>\n\n\n\n Ossu!<\/p>\n\n\n\n Matsutatsu Oyama i Kyokushin karate UVOD Oyama je bio druga\u010diji od ostalih. Znao je da mo\u017ee bolje, da mo\u017ee vi\u0161e, da mo\u017ee dalje… Odlu\u010dnost, volja, predanost cilju, tvrdoglava upornost, otvoreno srce. Granica ljudske izdr\u017eljivost definitivno je pomaknuta Oyaminim postojanjem. Na vrhuncu, za Oyamina \u017eivota, organizacija je okupljala preko 12 000 000 karateka u 120 zemalja […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":406,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-372","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/372","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=372"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/372\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":420,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/372\/revisions\/420"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/406"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=372"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/kyokushinds.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/Matsutatsu.jpg\")
<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"