{"id":67,"date":"2023-06-05T11:43:55","date_gmt":"2023-06-05T09:43:55","guid":{"rendered":"http:\/\/kyokushinds.hr\/?page_id=67"},"modified":"2023-06-05T11:43:55","modified_gmt":"2023-06-05T09:43:55","slug":"zivot-u-dojou","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/zivot-u-dojou\/","title":{"rendered":"\u017divot u Dojou"},"content":{"rendered":"\n<p>\u017divot u dojo-u po\u010dinje naklonom. Naklonom kojim izra\u017eavate pozdrav prostoru posve\u0107enom disciplini duha i tijela i zahvalnost cijelom nizu u\u010ditelja koju su tu vje\u0161tinu prenijeli do Va\u0161eg u\u010ditelja, koji ju prenosi Vama. \u017divot u dojo-u je fragmentaran, segmencioniran u male odsje\u010dke odre\u0111enih dana u tjednu, fragmente vremena koje ste oteli od svakodnevice, stalne utrke \u010diji je cilj obi\u010dno te\u0161ko dohvatan &#8211; \u0161kola, novac, obveze. Ravnote\u017ea je veoma va\u017ena. Jurnete li br\u017ee nego li Vas noge mogu pratiti, padnete. U krevet. U bolnicu. Zato je potreban predah. Ne\u0161to druga\u010dije od sjedenja, druga\u010dije od neutro\u0161enog adrealina stresnih situacija. <\/p>\n\n\n\n<p>Trening uvijek po\u010dinje formalnim pozdravom &#8211; osniva\u010du Kyokushin stila, Sosai-u Masutatsu Oyami, potom sensei-u i svim starijim u\u010denicima, senpai-ima (starijim u\u010denicima) &#8211; potom razgibavanje i zagrijavanje, tehnike, pa kate i na kraju borbe. Zvu\u010di veoma lako i jednostavno, izre\u010deno u \u010detiri rije\u010di, ali svaka od njih te\u017ei puno znoja, napora i onog osje\u0107aja peckanja mi\u0161i\u0107a koji su otkazali poslu\u0161nost. Me\u0111u kyokushinkai-cima se govori da je pravi trening onaj na kojem si tri puta umro. Nakon sat &#8211; sat i pol borbe sa zami\u0161ljenim protivnikom, dobijete pravog. Ali onaj virtualni Vas je toliko iscrpio, ote\u017eao Vam kimono znojem, da biste vrlo rado pristupili djeci cvije\u0107a i sklopili mir s opakim \\&#8221;bratom\\&#8221; pred Vama. No, ni govora o tome. On Vas pristojno pita \u017eelite li se boriti s njim. Najgore je kad je pred Vama neki mladi po\u010detnik, \u017eeljan dokazivanja, a jo\u0161 uvijek nespretan. Kakav sam recimo ja. Onda morate biti spremni na sve. Kao u stvarnom \u017eivotu, na koji nas ovaj stil maksimalne istine zapravo i priprema. \u010cak i na zabranjene udarce \u0161akom u glavu, u genitalije. Nakon serije borbi, ne obra\u0107ate pa\u017enju koliko je fotogeni\u010dnosti ostalo na Vama s po\u010detka treninga. Bitno je samo stajati na nogama i mo\u0107i stati u vrstu. Sve je gotovo. Jo\u0161 jedan pre\u017eivljen trening. Nakon njega, sve \u0161to Vas \u010deka u \u017eivotu mo\u017ee biti samo lak\u0161e i ugodnije. Sada je vrijeme za seizu. <\/p>\n\n\n\n<p>Meditacija. Sosai je znao meditirati ispod slapa. Snagom volje zanemario bi neudobnost ledene vode i posvetio se poniranju u sebe. Tako se i od Vas tra\u017ei da zanemarite polo\u017eaj koji su samo Japanci mogli izmisliti, u kojem sjedite na vlastitim petama, (nogu svijenih ispod sebe, gr\u010devi se premi\u0161ljaju bi li se ili ne bi pojavili u tabanima) i oslobodite duh tjelesnih okova. I zaista, zatvorenih o\u010diju, u mukloj ti\u0161ini prepune dvorane, odjednom postoji samo Va\u0161a esencija. Istovremeno ste duboko u sebi i izvan sebe. Mali i veliki. Svugdje i nigdje. Nema misli. Samo disanje. A onda i njega nestane\u2026 U starnost Vas vrati senseijev glas &#8211; JAME! &#8211; dosta, a \u017eeljno Vas pozdravljaju i lagano utrnule noge, trep\u0107ete i gledate ispred sebe, kao da ste se netom vratili sa putovanja. Sensei pita &#8211; Ima li pitanja? &#8211; ne zavaravajte se, to je samo formalno vrijeme za klupske obavijesti, jer postavljanje pitanja i produ\u017eavanje agonije gomile karateka veoma svijesnih sad ve\u0107 vri\u0161te\u0107e \u017eelje za ustajanjem &#8211; nije pametno; u slu\u010daju da se \u017eelite opet pojaviti na treningu. Formalni zavr\u0161etak treninga pozdravljanjem dojo-a, Sensei-a i senpai-a, kao i me\u0111usobnim pozdravljanjem suvje\u017ebenika i suparnika, odvodi Vas do izlaska iz dvorane, kada se zavr\u0161nim naklonom opra\u0161tate od balansiraju\u0107eg isje\u010dka \u017eivota u dojo-u, iscrpljeni, ali sretniji. <\/p>\n\n\n\n<p>ZA\u0160TO KYOKUSHIN? Kyokushin zahtjeva punu posve\u0107enost duha, svoje korjene ima u zen-budizmu, ali i tijela. Upornost i nastojanje, puno truda i znoja, no pod budnim okom sensei-a, u\u010ditelja, koji Va\u0161a nastojanja usmjerava i vodi u pravom smjeru, jer je pro\u0161ao istim putem kojim mi idemo. Zato Vas \\&#8221;dru\u0161tvo maksimalne istine\\&#8221; kali u istinskog borca, ne samo u kriznim \u017eivotnim situacijama kada postoji opasnost da verbalni sukob eksalira na fizi\u010dku razinu, nego i svim drugim stresnim situacijama koje zahjevaju smirenost, upornost, zdravo tijelo i kristalan um da bi se problem rije\u0161io i \u017eivot bio ispunjeniji. Kristijan Vojni\u0107, VIII kyu. \u010dlan kyokushin karate kluba \\&#8221;Elka\\&#8221; (godina 2007.) \u010dlanak preuzet sa stranice www.profightstore.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u017divot u dojo-u po\u010dinje naklonom. Naklonom kojim izra\u017eavate pozdrav prostoru posve\u0107enom disciplini duha i tijela i zahvalnost cijelom nizu u\u010ditelja koju su tu vje\u0161tinu prenijeli do Va\u0161eg u\u010ditelja, koji ju prenosi Vama. \u017divot u dojo-u je fragmentaran, segmencioniran u male odsje\u010dke odre\u0111enih dana u tjednu, fragmente vremena koje ste oteli od svakodnevice, stalne utrke \u010diji [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-67","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/67","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/67\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":68,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/67\/revisions\/68"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kyokushinds.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}